Pozdrav_rodnom_kraju

Daje nam osjećaj da negdje, bez obzira na sve, uvijek imamo mjesto za stolom.

Danas, kada smo svi povezani digitalno, često smo zapravo udaljeni jedni od drugih. "Pozdrav rodnom kraju" podsjetnik je da zastanemo. On nas uči: Podsjeća nas na naše početke. pozdrav_rodnom_kraju

Nigdje se naša riječ ne čuje tako jasno kao kod kuće. Bilo da se radi o starom kajkavskom pozdravu „Bok“ koji je skraćenica od "Bog te pozdravil", ili o lokalnim pričama o ljudima koji su obilježili naše djetinjstvo, ti detalji čine tkivo našeg bića. Povratak u rodni kraj prilika je da ponovno progovorimo onim jezikom koji se ne uči u školama, već u krilu baka i djedova. Što nam rodni kraj poručuje? Daje nam osjećaj da negdje, bez obzira na

Želite li da prilagodim ovaj post za ili možda dodam osobnije anegdote ? On nas uči: Podsjeća nas na naše početke

I zato, sljedeći put kada osjetite miris dunja ili čujete pjesmu koja vas podsjeća na dom, ne potiskujte taj osjećaj. Pošaljite svoj pozdrav – pismom, porukom ili, još bolje, jednim kratkim posjetom koji će nahraniti vašu dušu za sve mjesece koji dolaze.

Često bježimo u velike gradove u potrazi za prilikama, bržim životom i "boljim sutra". No, s godinama shvaćamo da nas upravo ti tihi, skromni pejzaži definiraju. Kako piše autor Mirko Tot u svojim zapisima, "Pozdrav rodnom kraju" je više od puke fraze – to je čin priznavanja identiteta koji nosimo u sebi, bez obzira na putovnicu u džepu. Jezik i običaji kao spona